Psihološka sigurnost u tvrtkama - zašto zaposlenici ne govore istinu i kako to promijeniti?

"Zamislite da ste na sastanku i imate sjajnu ideju, ali umjesto da je podijelite, prešutite je. Zašto? Možda se bojite da ćete ispasti nesposobni, da će vas kolege ismijati ili da će vam nadređeni to kasnije zamjeriti. Niste sami. Ovaj fenomen prisutan je u mnogim tvrtkama i upravo on koči inovacije, suradnju i napredak. Kako stvoriti okruženje u kojem se svi osjećaju sigurno izraziti svoje mišljenje?"

Što je psihološka sigurnost?

Psihološka sigurnost označava radno okruženje u kojem zaposlenici mogu slobodno izražavati svoje mišljenje, postavljati pitanja i dijeliti ideje bez straha od negativnih posljedica. Profesorica Amy Edmondson s Harvarda, koja je popularizirala ovaj koncept, otkrila je da timovi s visokom razinom psihološke sigurnosti postižu bolje rezultate. Oni donose inovativnija rješenja i imaju više povjerenja u vodstvo tvrtke.

Zašto zaposlenici ne govore istinu?

Na temelju iskustva rada s različitim tvrtkama, uočili smo nekoliko ključnih razloga zbog kojih zaposlenici, čak i u anonimnim anketama, ne daju iskrene odgovore:

1. Strah od posljedica – Čak i kada su ankete anonimne, zaposlenici ne vjeruju da se njihovi odgovori neće moći povezati s njima.

2. Nepovjerenje u promjene – Ako zaposlenici u prošlosti nisu vidjeli konkretne promjene nakon davanja povratnih informacija, gube motivaciju za iskrenost.

3. Kultura "ne zamjeranja" – U mnogim organizacijama vlada pravilo "ne muti vodu" jer zaposlenici ne žele narušiti odnose.

4. Niska razina psihološke sigurnosti – Kada se pogreške kažnjavaju i krivci prozivaju, zaposlenici izbjegavaju iznošenje neslaganja i preuzimanje odgovornosti.

5. Nepotpuna anonimnost – Ako se ankete provode internim sustavima ili u manjim timovima, zaposlenici se boje da bi mogli biti identificirani.

   
   

Kako organizacije mogu povećati psihološku sigurnost i iskrenost?

Osigurati anonimnost i neutralnost

Poželjno je koristiti vanjske platforme za prikupljanje povratnih informacija. To osigurava objektivnost i grupiranje odgovora tako da pojedinci ne mogu biti identificirani. Uvedite različite kanale za iskazivanje mišljenja, poput anonimnih anketa, povjerljivih sastanaka ili sigurnih digitalnih platformi. Ne zaboravite na transparentno dijeljenje rezultata i jasnu komunikaciju sljedećih koraka. To potiče povjerenje u proces.

Zlatno pravilo: Ako ne mislite mijenjati i poboljšavati stvari, nemojte provoditi ankete.

Stvoriti kulturu otvorene komunikacije i poboljšanja

Inovativne tvrtke koje imaju otvorenu komunikaciju gledaju na greške kao na prilike za učenje, a ne kao razlog za sankcije. Potičite otvorene razgovore o izazovima i pružajte prostor za prijedloge zaposlenika. Svako prepoznavanje i nagrađivanje iskrenosti potiče zaposlenike da se aktivno uključe u poboljšanja unutar organizacije. Ako želite inovativnu tvrtku koja se odlično nosi sa izazovima 21. stoljeća, najvažnije je potaknuti zaposlenike da poboljšanja predlože i provedu, čime se osigurava i njihova motivacija.

Educirati voditelje o psihološkoj sigurnosti

Najvažniji razlog psihološke nesigurnosti su voditelji koji namjerno ili nenamjerno grade kulturu nepovjerenja u timu. Zato je ključno razviti treninge usmjerene na aktivno slušanje, empatičnu komunikaciju i primanje konstruktivne kritike. Uvedite mentorstvo kroz koje voditelji vježbaju otvoreni dijalog i aktivno uključuju zaposlenike u donošenje odluka.

Vještina davanja povratne informacije zaposleniku je najpodcjenjeniji soft skill voditelja. Velika uloga voditelja u stvaranju kulture povjerenja i otvorenosti došla je u fokus tijekom internog istraživanja poznatog kao Projekt Aristotel. Google je otkrio da najučinkovitiji timovi nisu nužno oni s najboljim pojedincima, već oni gdje se zaposlenici osjećaju sigurno iznositi svoje mišljenje bez straha od negativnih posljedica.

Voditelji koji potiču kulturu povjerenja stvaraju okruženje u kojem se zaposlenici usude govoriti istinu. To vodi do bolje suradnje, kreativnosti i inovacija. No, povjerenje se ne gradi riječima, već djelima. Kada postoji dosljednost između onoga što voditelji govore i onoga što rade, zaposlenici dobivaju jasan signal da se otvorenost cijeni. Priznavanje vlastitih pogrešaka ne pokazuje slabost, već snagu. To stvara prostor u kojem učenje postaje važnije od skrivanja grešaka. Transparentnost u donošenju odluka uklanja nesigurnost i smanjuje prostor za glasine. Poticanje autonomije zaposlenicima daje osjećaj odgovornosti i povjerenja. Kada voditelji prestanu mikromenadžirati i počnu pružati smjernice i podršku, zaposlenici ne samo da slobodnije izražavaju mišljenje, već i aktivno doprinose boljim rješenjima.

Izazovi u stvaranju kulture otvorenosti i kako ih prevladati

Komunikacijske barijere

Uspostavljanje otvorenih komunikacijskih kanala gdje se svi zaposlenici osjećaju ugodno dijeliti svoja mišljenja može biti izazovno. Svaki od nas dolazi sa svojim komunikacijskim obrascima i navikama. Te barijere teško je prevladati samo jednim pristupom. Zato je važno uvesti različite kanale komunikacije koji omogućuju otvoren dijalog. To može uključivati interne društvene mreže, anonimne ankete i redovne sastanke. Trening komunikacijskih vještina i poticanje dvosmjernog feedbacka potrebno je provoditi redovito. Aktivno potičite zaposlenike da izraze mišljenje i pokažite da se ono uzima u obzir.

Otpor prema promjenama

Zaposlenici mogu pokazivati otpor prema novim praksama suradnje iz straha od osude ili kritike. To otežava prelazak s tradicionalnih metoda rada. Ovaj slučaj je posebno čest u tvrtkama koje su dugo na tržištu, s većim postotkom starijih zaposlenika. Ključno je jasno komunicirati svrhu promjena. Objasnite benefite otvorene kulture i kako će ona pomoći zaposlenicima. Svaka promjena treba biti uvedena postupno i uključivati što više zaposlenika u proces. Ne zaboravite isticati pozitivne primjere i dijeliti uspješne priče timova koji su profitirali od otvorenosti.

Nedostatak povjerenja i međusobnog poštovanja

Izgradnja povjerenja među zaposlenicima ključna je za otvorenu komunikaciju. No, to može biti otežano zbog ranijih negativnih iskustava ili manjka transparentnosti. Svaki tim ima svoju povijest, koju čak preuzimaju i noviji zaposlenici, zajedno sa pričama, navikama i načinom rada (tzv. mini kultura). Upravo zato je važno da je vodstvo primjer transparentnosti. Menadžment treba pokazivati transparentnost, slušati zaposlenike i graditi povjerenje kroz konzistentne akcije. Ako želite izgraditi timsko povjerenje i uvažavanje, trebate poticati kulturu konstruktivne povratne informacije i zahvalnosti. Organizirajte neformalna okupljanja i timske aktivnosti radi jačanja odnosa, posebno kod timova koji se ne slažu najbolje.

Strah od gubitka ili zlouporabe informacija

Zaposlenici mogu zadržavati znanje zbog straha da će izgubiti svoju vrijednost u organizaciji ili da će njihove informacije biti zloupotrijebljene. Mnoge tvrtke bore se s ovim izazovom, posebno u segmentu prodaje, kod visokostručnih zaposlenika specifičnih znanja ili iskusnijih zaposlenika. Najbolji način za prevladavanje ovog izazova je poticanje kulture dijeljenja znanja. To možete postići kroz sustave mentorstva, baze znanja i peer-to-peer učenje. Postavite sustav priznavanja dijeljenja znanja, gdje se nagrađuju zaposlenici koji pomažu drugima i dijele znanje. Također, pozabavite se jasnim pravilima o korištenju informacija. Definirajte kako se koriste informacije u svrhu napretka, a ne osobne koristi.

Nepravedna raspodjela prilika i bonusa

Favoriziranje pojedinaca pri dodjeli prilika, priznanja i bonusa može narušiti povjerenje i stvoriti animozitet unutar tima. Iz našeg iskustva, u većini slučajeva to je rezultat netransparentnog sustava nagrađivanja i napredovanja. Često je podložan subjektivnoj procjeni voditelja, bez jasnog pojašnjenja zaposleniku zašto nije nešto dobio. Također, važno je reći što može napraviti da to dobije u budućnosti.

Možda je to jedan od najtežih aspekata, no i jedan od najutjecajnijih na osiguranje otvorene komunikacije. Uvođenje transparentnih kriterija za promociju i nagrade je ključno. Ne samo da svaki zaposlenik mora znati kako može dobiti nagradu, već se trebaju provoditi i redovite evaluacije kako bi se osiguralo pravedno prepoznavanje doprinosa. Svi zaposlenici moraju imati jednake prilike za razvoj. Osigurajte da su edukacije i mentorstvo dostupne svima, a ne samo odabranima.

Mentalitet "zero-sum"

Ako zaposlenici suradnju vide kao natjecanje, a ne kao partnerstvo, otežana je konstruktivna suradnja. Ovaj izazov je često posljedica povijesne kompetitivnosti pojedinih odjela, predvođena voditeljima koji potiču kulturu natjecanja. U tim uvjetima najčešće se stvaraju silosi, gube se inovacije, znanja i kvaliteta rada.

Želimo li imati otvorenu suradnju i komunikaciju među timovima, moramo poticati timsku suradnju kroz zajedničke ciljeve. Mjerite uspjeh na razini tima, a ne samo individualno. Važno je ukloniti natjecateljsku kulturu u kritičnim procesima. To možete postići kroz sustave bonusa ili priznanja koji nagrađuju zajednički rad, a ne samo individualna postignuća. I najvažnije, promovirajte win-win razmišljanje. Suradnja donosi korist svima, a ne samo pojedincima. Svi zajedno doprinose uspjehu.

Izazovi integracije organizacijske kulture

Kada dolazi do spajanja različitih organizacijskih kultura, često se naiđe na otpor zaposlenika. Različiti sustavi vrijednosti, odanost svom načinu rada ili svom brendu mogu otežati proces. Ovaj izazov može trajati predugo i imati za posljedicu gubitak zaposlenika, produktivnosti i općenito uništavanje dobre i zdrave kulture koje su tvrtke imale.

Zato je ključno osigurati da svi imaju glas u stvaranju nove kulture. Uključite zaposlenike u definiranje zajedničkih vrijednosti. Priznajte i poštujte različitosti te tražite zajedničke točke kroz fleksibilan pristup. Svaki tim ima stvari koje radi bolje. Najbolji način za povezivanje timova je kroz zajedničke inicijative. Kroz interne projekte i radionice grade se mješoviti timovi, što pomaže u lakšem povezivanju i razumijevanju.

Kultura u kojoj se ljudi osjećaju sigurno reći što misle, preuzeti odgovornost i predložiti promjene nije slučajnost. Ona je rezultat svjesnog i dosljednog rada. U takvom okruženju zaposlenici ne strepe hoće li ih netko osuditi zbog postavljanja pitanja ili prijedloga. Znaju da će njihovo mišljenje biti saslušano i uzeto u obzir. Povratne informacije nisu formalnost, već alat za poboljšanje. Pogreške su prilika za učenje, a ne razlog za strah.

No, stvaranje takve kulture zahtijeva više od dobre namjere. Traži sustavnu podršku vodstva, jasne procese i spremnost da se povjerenje gradi korak po korak. Potrebna je dosljednost u komunikaciji, otvorenost u donošenju odluka i stvarna volja za promjenama. Isplati se, jer organizacije koje ulažu u psihološku sigurnost dobivaju angažiranije, inovativnije i otpornije timove. Oni ne samo da rade svoj posao, već aktivno doprinose njegovom poboljšanju.